Geografija i Klima
Home button

Atina se pruža preko centralne ravnice Atike, a koja se često naziva i Atinski ili Atički bazen. Bazen okružuje četiri relativno visoke planine: Aegaleo na zapadu, Parinta na sjeveru, Penteli na sjeveroistoku i Himetus na istoku. Iza planine Aegaleo nalaze se Triazijska nizija, koja čini proširenje centralne nizije prema zapadu. Saronski zaliv nalazi se na jugozapadu. Planina Parnita je najviša među četiri planine oko Atine sa visinom od 1.413 metara, a proglašena je i nacionalnim parkom.


Atina je sagrađena oko brojnih niskih brežuljaka. Brdo Likabetus je jedno od najviših uzvišenja u okvirima grada a s njega se pruža odličan pogled na cijeli Atički bazen. Geomorfologija Atine se smatra jednom od najsloženijih na svijetu jer njene planine i brda uzrokuju fenomen temperaturne inverzije, koji je, zajedno sa problemima industrijskog zagađenja i poteškoćama koje ima grčka vlada oko njegove kontrole, odgovoran za veliku zagađenost zraka kojom se Atina suočava. Ova pojava nije jedinstvena samo za Atinu, naprimjer Los Angeles i Sarajevo također pate zbog sličnih geomorfoloških problema inverzije. Rijeke Kefisus, Ilisos i Eridanos su historijske rijeke Atine.


Klima
U Atini vlada suptropska sredozemna klima a prima dovoljno godišnjih padavina tek toliko da za neznatnu količinu može izbjeći oznaku polupustinjske klime. Značajna osobina klime u Atini je izmjena među produženih toplih i suhih ljeta i blagih zima sa umjerenom količinom padavina. Uz prosječnu godišnju količinu padavina od 414,1 mm, kiša pada većinom između oktobra i aprila. Juli i august su najsušniji mjeseci, kada se javljaju i ljetne oluje, prosječno jednom ili dva puta mjesečno. Zime su blage i kišovite, a prosječna januarska temperatura iznosi 8,9 C, a u predgrađu
Helinikon oko 10,3 C. Snježne padavine nisu česte, ali ponekad dovode do kolapsa u saobraćaju. Snijeg je mnogo češći u sjevernim predgrađima grada. Proljeće i jesen se smatraju idealnim sezonama za razgledavanje grada i za sve druge aktivnosti vani.